Za potencijalne uzgajivače, par zelenokrilih makao Ara može se držati napolju, u velikom kavezu napravljenom od jake žice sa obaveznim zimskim skloništem. Pticama je potrebna konstantna količina svežih grančica za grickanje. Za gnezdo bi im trebalo dati veliko šuplje deblo ili veliko drveno bure. Ženka ileže 2 jajeta veličine 50 x36mm i leži na njima oko 4 nedelje. Tokom perioda inkubacije, relativna vlažnost vazduha mora biti oko 85%. Da bi se ovo postiglo i strugotina i treset kojise stavljaju na dno, moraju se vlažiti, a kako je to često nedovoljno, ispod gnezda treba okačiti veću posudu sa vodom čije će isparavanje omogućiti potrebnu vlažnost za izleganje mladih. Tokom odgoja mladih, ptice treba hraniti smešom koja se pravi od šoljice pšeničnog griza, dva žumanceta i dve supene kašike mleka u prahu. Sastojci se skuvaju pa se u šest delova ove smeše dodaje jedan deo banane i jedn deo gruševine pomešano sa polu zrelom pšenicom, kukuruznim klicama , vitaminima i mineralima. Mladunce hrane oba roditelja, sami počinju da konzumiraju hranu nakon 3 meseca.
Imajući sve ovo u vidu, kompleksnost pri parenju i othranjivanju mladih ptica, ni malo ne iznenađuje njihova visoka cena. Ako se mladi ručno hrane, što umnogome otežava njihov rast i podizanje, jer im treba na svaka 3 sata ptem creva, a kasnije špricem, ubacivati hranu u voljku, zagrejanu na 42 0 C, kolika je i temperatura majčine hrane, što ni malo nije lako ni jednostavno, onda nije čudo što su ovakvi primerci još znatno skuplji, imajući u vidu i dodatnu hranu za podizanje mladih, koja je takođe jako skupa.
Međutim, ovakve ptice su odmah pitome, dolaze na rame i ruku, jedu iz usta, što je posve razumljivo jer su im roditelji zapravo ljudi-odgajivači.
Mužjak i ženka imaju isti koloritet, ali glava i kljun su veći kod mužjaka, što se može primetiti kod već odraslih, starijih, polno zrelih ptica. Mlade ptice imaju kraći rep, donji deo kljuna i njegovi gornji delovi su bledo sivi u osnovi, a iris je braon boje.
Kao kućni ljubimac obično se drži jedna jedinka, s obzirom da je to najbolji način da se pripitomi i podučava tek uzeta ptica. Dobro pripitomljena ptica se moše držati na stalku u sobi, a tokom leta u dvorištu. Papagaj će izabrati svoju omiljenu osobu, jer kao ličnost preferiraće samo jednu čiji mu se glas ili lik najviše dopadnu i njoj će dozvoljavati razne torture, dok ostalima neće. NARAVNO, OVO SE NE ODNOSI NA RUČNO HRANJENU PTICU.
Hrane se zrnevljem suncokreta, ovsa, prosa, svetlog semena,američkog sirka, sirka šećerca, konoplje, voćem, povrćem i zelenišom. U prirodi palmino voće im je omiljena hrana, a i mi im možemo priuštiti banane, kivi, ananas, pomorandžu itd.
S obzirom na veličinu, veoma se nespretno kreće po zemlji, dok je na grani u svom ambijentu. Veoma su dobri letači, tako da u prirodnim staništima prelete i po par stotina kilometara u potrazi za glinom koju konzumiraju u ranim jutarnjim časovima, kako bi eliminisali nepoželjne toksine unešeneu organizam putem konzumiranja pojedinih vrsta nezrelog voća, a koje ih u tom stadijumu zrelosti poseduju.
Na kraju krajeva, kao što i sami vidite na slajdovima, reč je o jednoj najatraktivnijoj vrsti papagaja, koja će bez sumnje, imajući u vidu životni vek, postati sastavni deo vaše porodice, večito dete uvek spremno za igru i komunikaciju, ali se pri tom ne sme zaboraviti da papagaj nije igračka, da ne trpi maltretiranja, glasne povike i brze i nagle pokrete, jer SVAKI PAPAGAJ JE LIČNOST a ne samo ptica, on je odan, privržen i komunikativan, drugim rečima PAS U PERJU.